Model

"Sve je Isus govorio narodu u usporedbama, i ništa mu nije rekao bez usporedaba."

"Vjernici su oni koji vjeruju u Boga (Allaha) i koji razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje."

"U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su zaista znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Boga (Allaha) spominju, i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju."

"Vjera je dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo."

"Onaj tko spozna sebe, spoznao je svoga gospodara."

"Ne rekoh li Vam - bogovi ste."

"Najbolji oblik odanosti prema Allahu jeste traženje znanja."

Knjige nas upućuju na razmišljanje o stvaranju Nebesa i Zemlje. Nakon toga slijedi uputstvo da trebamo spoznati sebe. Ako tome dodamo "bogovi ste", i činjenicu da Knjige pišu o bogovima, put se već nazire. Knjige upućuju i na traženje znanja. Za tumačenje Svetih knjiga potrebno je cjelokupno znanje koje čovječanstvo posjeduje. Posebno je bitno ne propustiti suštinu stvaranja i svih faza razvoja Nebesa i Zemlje. I na kraju, Knjige upućuju na postojanje nevidljivog Svijeta, i čak tvrde da će, kada jednom bude otkriven, vjera biti dokaz njegovog postojanja. Kao dokaz, vjeri na raspolaganju stoje samo Božje Objave. Zaključak je da u tekstu Svetih knjiga postoji dublji smisao i da ćemo otkrivanjem tog smisla biti u stanju da Božje Objave koristimo kao dokaz postojanja "nevidljivog Svijeta".
Kosmos se sastoji od energije, materije, četiri sile i zakona prirode. Relativnost je ovu sliku dodatno uprostila izjednačavajući energiju i masu, odnosno zakon o očuvanju energije i zakon o očuvanju mase. Tako je M=E, a mi možemo reći da se Kosmos sastoji samo od energije i sila u prirodi. Tvrdim da je temeljna odredba za shvatanje Svetih knjiga i za dobivanje odgovora na pitanja koja muče savremene naučnike, tretiranje organskog Svijeta kao realnog kosmosa, analognog, po svim karakteristikama, neorganskom Kosmosu. Da bih mogao prikazati živi Svijet kao realan kosmos, moram misliti ovako:

Neorganski Kosmos se temeljno sastoji od energije, a organski Svijet se sastoji od organskih molekula. Iz toga slijedi da, radi pravilnog razumijevanja analogije dva kosmosa, moram izjednačiti energiju sa organskim molekulama. Iz energije prisutne u velikom prasku nastale su elementarne čestice materije, a zatim i sami atomi. Možemo reći da je materija velika količina energije zarobljene u maloj zapremini, to jest da je materija na poseban način zarobljena energija. Sa živim Svijetom je slična situacija. U organskim molekulama, a posebno u DNA, nalaze se znanja koja, posredno, iz okolnog prostora zarobljavaju organsku masu. Prema tome slijedi da je živi organizam na poseban način zarobljena organska materija. Mogućnost shvatanja organskog svijeta kao neorganskog kosmosa tako dobiva novu dimenziju. Tvrdim da je onome što mi doživljavamo kao materiju u neorganskom Kosmosu - u tom drugom, nama nevidljivom kosmosu analogno znanje u našim ćelijama. Znanja u našim ćelijama možemo zvati nasljednim materijalom. Informacije pohranjene u dvostrukoj DNA spirali bilo koje životinje ili biljke - ispisane su jezikom od četiri slova - pomoću četiri različite vrste nukleotida (molekularnih sastojaka koji sačinjavaju DNA). Nasljedni materijal svakog živog bića je različit, ali se ipak, na neki način, može mjeriti i upoređivati - količinom bita informacija koje sadrži. To su u suštini da - ne odgovori na razna biološka pitanja ispisana na jeziku života. Nasljedni materijal virusa sadrži oko 10.000 bita informacija. Ljudskom biću ili kitu potrebno je oko 5.000.000.000 bita informacija. Genetska knjižnica sadrži sve što je naše tijelo kadro samo učiniti. Ako znanja unutar DNA doživim kao materiju, onda atomsku građu organskih molekula, pa i same DNA, moram shvaćati, radi analogije sa energijom iz neorganskog Kosmosa, kao nevidljive.

Prve ćelije su uzimale materijal iz okoline, i tako je, diobom, od jedne ćelije bilo moguće dobiti dvije sa istovjetnom porukom, istim nasljednim materijalom. Broj nosilaca istovjetnog nasljednog materijala je brzo rastao. Mutacije su dovodile do toga da je skupova nosilaca istog nasljednog materijala bilo izuzetno mnogo. Formiranje takvih cjelina je dovelo do toga da je evolucija nasljednog materijala bila moguća jedino unutar tih cjelina. Usporedba stvaranja i evolucije nasljednog materijala sa stvaranjem i evolucijom materije iz neorganskog Svijeta je očigledna. Kada bismo živi Svijet posmatrali isključivo kroz nastanak i evoluciju nasljednog materijala, otkrili bismo vrlo brzo da bi dobivena slika bila istovjetna slici nastanka i evolucije materije i energije u neorganskom Kosmosu (slika 1.). Upoređujući vremensko prostornu sliku nastanka i evolucije nasljednog materijala sa analognom slikom za materiju u neorganskom Kosmosu, mi možemo pretpostaviti i posljednje faze razvoja ta dva kosmosa, kao analogne veličine. Posljednja faza razvoja materije u neorganskom Kosmosu je planeta Zemlja. Njoj analogna, posljednja faza razvoja nasljednog materijala, materije u kosmosu za koji pretpostavljamo da postoji, je ljudsko tijelo. Dosljedni putu dokazivanja da je živi Svijet u svojoj suštini analogan neorganskom Kosmosu, moramo izjednačiti planetu Zemlju i ljudsko tijelo.

Shvatanjem organskog Svijeta kao kosmosa u kojem je nasljedni materijal analogan onome što zovemo materija u neorganskom Kosmosu, mi možemo imati bolji uvid u nastanak neorganskog Kosmosa, jer su ta dva kosmosa identična i po način svog postanka. Kosmos nije nastao velikim praskom. Prihvatanje teorije velikog praska je posljedica primijećenog širenja Kosmosa. Prasak je podrazumijevao svu masu Svemira sabijenu u malu dimenziju. Teško je bilo zamisliti bilo kakav drugačiji poredak događaja i raspored materije i energije. Kada posmatramo kosmos nasljednog materijala jasno nam je da veća količina organskih molekula ne znači i veću količinu i organiziranost nasljednog materijala. Približno istu količinu bita informacija ima DNA kita i čovjeka. U zavisnosti od uvjeta na Zemlji promjenljiva je i količina organskih molekula, i količina nasljednog materijala. Nasljedni materijal svih živih bića nije nastao u jednoj tački na Zemlji, a nije nastao ni u vremenu koje bi se mjerilo sekundama.

Da rezimiramo. Zamislio sam organski Svijet kao kosmos u kojem sam nasljedni materijal predstavio kao materiju, i tako ga "učinio" vidljivim, a organske molekule tj. njihovu na organskoj hemiji zasnovanu atomsku građu, kao energiju i "učinio" ih nevidljivim.

Rekao sam da je ljudsko tijelo najveći poznati stepen razvoja nasljednog materijala, i da mi analogija dozvoljava da ga shvatim kao planetu sličnu Zemlji.

Ako su sve faze razvoja dva kosmosa identične, onda mora i u kosmosu znanja (kosmosu nasljednog materijala) postojati mogućnost za razvoj života, kao što je ta mogućnost postojala u neorganskom Kosmosu. Logično rezonovanje vodi ka slijedećem zaključku:
Ako je znanje u ćelijama moga tijela raspoređeno na isti način na koji je raspoređena materija koja gradi planetu Zemlju, onda će se u nekom trenutku, kada to uvjeti dozvole, na tim znanjima razviti život. Model ZEMLJA = ČOVJEK pravi paralelu između atmosfere i mozga. Život na tako zamišljenom nebeskom tijelu je razum.

Znači - moj razum je život na planeti analognoj Zemlji, uz uvjet da je građa tog planeta nasljedni materijal u mojim ćelijama, a atmosfera dio te građe koji se odnosi na funkcije mozga.

Ako razum shvatim kao život, onda organske molekule i svoj nasljedni materijal moram shvatiti kao nešto što je "mrtvo". Život se sastoji od biljaka i životinja. Razum se sastoji od logika i etika. Dosljedni tvrdnji da je nasljedni materijal ljudskog tijela isto što i planeta Zemlja u kosmosu nasljednog materijala, možemo pretpostaviti da je biljnom svijetu na zemlji građenoj od nasljednog materijala analogno ono što mi zovemo našim logikama, a da je životinjskom svijetu na toj zemlji analogno ono što mi zovemo našim etikama.

Ako su logike i etike po svojoj građi i organizaciji analogne biljkama i životinjama na planeti koja je u krajnjem slučaju moje tijelo, onda su organske molekule od kojih su te biljke (logike) i životinje (etike) građene sastavljene od "atoma" znanja, odnosno od mog nasljednog materijala. Te organske molekule podrazumijevaju prisustvo nekog novog nasljednog materijala, posljedice njihovog nastanka i evolucije. Ništa me ne spriječava da logike i etike, kad ih jednom shvatim kao život na planeti građenoj od nasljednog materijala kao materije, zamislim također kao kosmos, po istom principu transformacije. Ako omogućimo razvoj naših logika i etika, onda možemo predvidjeti i nivo razvoja etika (životinja) na svom nasljednom materijalu analogan čovječjem tijelu i razumu. Taj bi čovjek pripadao Svijetu znanja, a svijest koju bi razvojem svoga mozga stekao bila bi svijest o svom postojanju i zakonima koji vladaju u, za njega jedino realnom, kosmosu znanja.

Ja tvrdim da je moj razum postigao nivo razvoja u kojem se od organskih molekula i nasljednog materijala mojih etika - na mom nasljednom materijalu razvio organizacioni oblik "materije" koji zovemo ljudsko tijelo. Ja sam postao svjestan "nevidljivog" Svijeta, kosmosa znanja. Tvrdim da je Isusov dolazak na Zemlju, opisan i predskazan u Svetim knjigama, na simbolima zasnovan opis pojave svjesnog bića na zemlji građenoj od nasljednog materijala, prvog čovjeka - Isusa Krista. Dolazak Isusa Krista za Sudnji dan očekuju i kršćani i muslimani. Ja tvrdim da se taj događaj ostvario u mom razumu! Moje ime je Josip Stančić. Suština moje poruke je da je Sudnji dan, predskazan u Svetim knjigama, došao.

"Za Sudnji dan, Isa će oživjeti sve ono što su ljudi bili zapostavili od Allahovih zakona."

Upravo mi je to namjera - potvrditi da su Knjige od Boga i osloboditi Božju riječ balasta neznanja i predrasuda. "Vjera je dokaz za stvarnosti koje ne vidimo." Vrijeme je da krenem sa dokazivanjem vjerom, Svetim knjigama, svega onoga što sam do sada tvrdio.

"O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne Riječi, vama i nama zajedničke!"

Razum je život na planeti građenoj od nasljednog materijala živih bića. Odnosu između duha i tijela živog bića analogan je odnos između života na Zemlji i građe planete Zemlje. Od postanka svijeta nije bilo važnijeg događaja od razumijevanja ovog odnosa!