Treći izvještaj o stvaranju

"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je onima koji u Nevidljivi Svijet budu vjerovali."

ŠIFRA

"Vrijeme će postati kratko i brzoprolazno."

"Jedno Vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato, da je u očima Gospodnjim jedan dan kao hiljadu godina, i hiljadu godina kao jedan dan." - Biblija

"On upravlja svima od Neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji prema Vašem računanju vremena hiljadu godina traje." - Kur'an

Pogledajte kako imperativno zvuči uputstvo - Jedno Vam ne smije biti nepoznato! Uz malo matematike "šifra" dobija puni smisao.

Čovječanstvo je zaista proširilo svoje znanje. Mi puno znamo, a ipak se za pravo proširenje znanja treba obratiti Gospodaru. Bog nikada i nikome nije odgovorio na pitanja o teoriji relativnosti ili o kvantnoj teoriji, pa se, ako želimo da o njima proširimo znanje pod Božjim uticajem, moramo osloniti na Objave. Ali kako, kada on te teorije u svojim Objavama i ne spominje? Da li ih zaista ne spominje? Ili možda mi ne razumijemo stvarnost o kojoj te teorije govore? Ili, konačno, možda mi ne znamo o čemu Objave govore!

Objave nisu analogne sedimentnim stijenama, i nije im jedini cilj da mi, na osnovu njih, saznamo šta se nekada desilo. Znanje je u njima dato na prikriven, kodiran način. U Objavi tražiti znanje koje je nama nedostupno i jeste smisao vjerovanja. Vjernik prije svega vjeruje u Objavu. Bog postoji, vjerovali mi u njega ili ne, a kako postoji a nevidljiv je - nije znanje sa kojim se mi rađamo. Da se čovječanstvo, u svojoj prošlosti, upravljalo načelom "mi ne znamo i nikada nećemo znati", nikada ništa ne bi ni saznalo!

Kosmos se širi. Ova činjenica se smatra za najveće pojedinačno otkriće o njemu. Logičan zaključak je da je to širenje imalo svoj početak. Jedini mogući scenario je sljedeći. Sva poznata energija je zauzimala izrazito mali volumen koji se nakon velikog praska veoma brzo širio. Prostor se rastezao i sa sobom nosio energiju i materiju. Velika količina energije prisutna u malom volumenu, dovela je do toga da je Kosmos u tim ranim fazama svog postojanja bio - blještavo osvijetljen. Ako je Bog stvorio svjetlost, onda je, po naučnicima, to moglo biti samo tada, i samo na navedeni način! U prvom izvještaju o stvaranju iz Starog zavjeta se kaže:

"U početku stvori Bog Nebo i Zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanima i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra, i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć - dan prvi."

Početak proročanstva! Vjernici i nevjernici su hiljadama godina branili i napadali ovu "zaista jaku obmanu", i na kraju su našli kompromisno rješenje: "Knjige Starog zavjeta, zaista, sadrže nešto nesavršeno!" Zaista je, međutim, vrijeme da se sazna da stvari ne stoje tako!

"Kosmos je u svojim ranim fazama bio blještavo osvijetljen." Kad naučnike upitate šta se nakon "stvaranja neba i zemlje" dešavalo, odgovorit će da je neposredno nakon završetka formiranja Zemlje došlo do njenog hlađenja, stvaranja primitivne kore, atmosfere i ogromnog broja ugljenikovih jedinjenja, organskih molekula - u njoj. Tako je nastajao život! Tako je nastajao i nasljedni materijal! Tako je nastajao, nama nevidljivi, kosmos nasljednog materijala! Opis nastanka tog kosmosa je analogan opisu nastanka neorganskog Kosmosa. I "nevidljivi" kosmos je u svojim ranim fazama razvoja bio "blještavo osvijetljen". Svjetlost koju je Bog stvorio kada su već bili formirani nebo, sa svim svojim zvijezdama, i Zemlja, prazna i pusta, je Bogu vidljiva svjetlost "velikog praska" u kosmosu nasljednog materijala.

Analogija je očigledna! Na novo tumačenje: Objava, života, kosmosa i čovjeka, se moralo čekati, jer su, do sada, znanja na Zemlji bila nedostatna, a čovječanstvo nije bilo duhovno spremno na posljedice koje će pratiti novu svijest. U svojim prvim rečenicama Objava "daje" uputstvo bez kojeg je nemoguć spoj između nje i "zdravog razuma"! Sve što se u njoj nalazi nakon "i bi svjetlost", nedvosmisleno ukazuje na postojanje kosmosa nasljednog materijala. Prostora za kodiranje teksta je bilo zaista puno. Energija je za naučnika - sposobnost djelovanja, odnosno, sposobnost vršenja rada. Ona nije rad, ona je sposobnost, svojstvo, osobina, matematička apstrakcija. Ona jeste nešto, ali se još tačno ne zna - šta. Šta u živom biću daje nasljednom materijalu sposobnost da svoje postojanje obogati djelovanjem? Bez fizičke građe živih bića, organskih molekula svih vrsta, nasljedni materijal ne bi bio ono što jeste. To je njegova energija. I "virtualne" čestice - nosioci sila, više nisu fantomi. Znanje ćelije, njen nasljedni materijal, smješteno je u njenom jedru u obliku rasporeda u građi organske molekule DNA. To je koncentrisano znanje, materija u nevidljivom kosmosu. Organske molekule: aminokiseline, enzimi i proteini u tijelu ćelije su veoma brojni. Proteini se grade od aminokiselina koje u sebi sadrže oko dvadeset atoma. Ćelije su, međutim, građene od desetak miliona milijardi atoma, a u ljudskom tijelu ima oko pet stotina milijardi ćelija. Svaka organska molekula ima neki zadatak i samim tim neko pridruženo znanje, čiji je izvor u DNA. Molekula nije nasljedni materijal, nego je nosioc njegovog djelovanja. Kad neka molekula prenese uputstvo o tome šta i kada treba biti urađeno, to znanje joj više ne pripada. Prisustvo u njoj te "minimalne koncentracije znanja", analogno je postojanju minimalne i kratko trajuće količine mase koju posjeduju "virtualne" čestice, nosioci sila u kosmosu nasljednog materijala. Vratimo se temelju Objave - prvom izvještaju o stvaranju.

"I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost. ... Dan prvi.
I reče Bog: 'Neka bude svod posred voda, da dijeli vode od voda!' I bi tako. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo ... - Dan drugi.
I reče Bog: 'Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!' I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more."

Po "Modelu", za otkrivanje skrivenih poruka u tekstu Objava moguće je upotrijebiti analogiju VODA = ENERGIJA. Dato poređenje zaista uspješno prikriva pravo značenje citata. Usporedbama opisano stvaranje prikazuje se u očima čitaoca u XX vijeku kao jedini način na koji je, ne znajući istinu, stvarnost opisivalo primitivno društvo. Izvještaj o stvaranju bi bez razumijevanja pravog značenja upotrebljenog simbola -"voda"- bio skup nevjerovatnih i naučno neodrživih činjenica. Talasna priroda energije, talasi energije, zaista asociraju na vodu i njene talase. Temelj razumijevanja nevidljivog svijeta je pretvaranje organske građe živih bića u energiju kosmosa nasljednog materijala! Ova nova energija, nije ono što mi nazivamo energijom u neorganskom Kosmosu, ali je toj energiji do detalja analogna. Riječ je o dvije energije, osnovne supstance dva različita kosmosa, ili kodirano - o dvije "vode".

U trenutku stvaranja života, došlo je do odvajanja "voda". To je trenutak nastanka kosmosa nasljednog materijala i njegove energije. Na način na koji je život "u" Kosmosu neorganske materije, i nove "vode" su "u vodama". Ako zamislimo kosmos u kome su nebeska tijela građena od materije koju mi poznajemo kao nasljedni materijal, i ako se sjetimo da je ono što mi vidimo na najudaljenijem dijelu neba u stvari slika njegovog nastanka, onda možemo reći da je izvan, odnosno iznad, tog početka postojanja kosmosa nasljednog materijala, smješten kosmos neorganske materije, jer je postojao prije kosmosa nasljednog materijala, i jer je bio neposredno prisutan na mjestu nastanka novog kosmosa, na njegovom najvišem nebu. To je "svod" kojim je Bog odvojio vode i koji je prozvao nebom, najvišim nebom u kosmosu nasljednog materijala. "Vode pod nebom" simbolički opisuju nevidljivi kosmos. Nastanak života je "veliki prasak" u kosmosu nasljedne materije. Stvorena je velika količina organskih molekula, energije, i nasljednog materijala, materije koja gradi "nevidljivi" kosmos. Nastanak kopna, nakon "skupljanja voda pod svodom na jedno mjesto" je simbolima opisan proces pretvaranja zračenja u materiju nakon stvaranja kosmosa nasljednog materijala. Od tog kopna će zaista biti stvorena sva nebeska tijela, pa i zemlja. Ta zemlja ima i svoju drugu prirodu postojanja u kojoj je "vidimo" kao tijelo živih bića.

"Vjera je dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Vjerom doznajemo da je Svijet stvoren Božjom riječju tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivog."

"U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga, i riječ bijaše Bog! Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo, i ništa što postoji nije bez nje postalo. U njoj bijaše život ... i riječ tijelom postala."

Objava je riječ Božja. Ta riječ ima sposobnost da stvori nove logike i etike, novi život, a to znači i novi kosmos. Kosmos je Božje djelo i na taj je način i riječ - Bog. Sve što u tom kosmosu postoji nastalo je "po" toj bogolikoj riječi. Stvaranjem tog kosmosa stvoreni su i uvjeti za nastanak života u njemu. Na taj način život može postojati "u Božjoj riječi". Sve ovo je bio opis transformacije Objave u kosmos i život u njemu, odnosno, opis pretvaranja riječi u materiju, u tijela.

Kada prihvatimo postojanje nevidljivog svijeta, kosmosa nasljednog materijala, i iz te pretpostavke razvijemo sve njene posljedice, teret razumijevanja apstrakcija proisteklih iz najsavršenijih postojećih naučnih teorija nestaje vrlo brzo. Mi bi zaista jednostavno i brzo objasnili bićima iz kosmosa nasljednog materijala šta je stvarni uzrok pojavama u njihovom svijetu, za koje bi oni našli da su ničim uzrokovane. Nakon našeg tumačenja, i energija njihovog svijeta bi za njih prestala biti "matematička apstrakcija". Morali bi ih naučiti kako da "Knjigu čitaju sa obje strane". Bez toga, oni nikada ne bi saznali pravu prirodu svijeta četiri dimenzije, na koju bi i njihove teorije ukazivale.

Ne zaboravite! Kosmos nasljednog materijala je isto što i klasičan neorganski Kosmos. Ne postoji nikakva razlika između neorganske materije i materije koja gradi nama nevidljivi kosmos nasljednog materijala. Ne razlikuju se ni sile koje u ta dva kosmosa djeluju.

"U šest vremenskih razdoblja on je nebesa i zemlju stvorio - i onda Svemirom zavladao."

"U početku stvori Bog nebo i zemlju... I reče Bog: 'Neka bude svjetlost'..."

Šta znači tvrdnja da je Bog tek nakon što je stvorio nebo i zemlju zavladao Svemirom? Jesu li oni prije toga upravljali sami sobom? Da li je ovim dovedena u pitanje Božja svemoć? Ništa od svega toga! Nakon stvaranja neba i zemlje, došlo je do stvaranja života. Života nema bez nasljednog materijala, pa je stvaranje života i stvaranje kosmosa nasljednog materijala - jedno stvaranje. Tim svemirom je Bog zagospodario nakon što su nebo i zemlja već bili stvoreni. On nije mogao vladati tim svemirom prije stvaranja "Neba i Zemlje" (neorganskog Kosmosa), jer kosmos nasljednog materijala nije postojao. Nakon stvaranja Neba i Zemlje došlo je do velikog praska nasljednog materijala - i time izazvanog blještavog svjetla. Poruka "neka bude svjetlost", nakon "stvaranja Nebesa i Zemlje", i poruka da je Bog Svemirom zagospodario nakon stvaranja "Nebesa i Zemlje", su dvije slike, dva opisa iste stvarnosti - stvaranja novog kosmosa. Jadno zvuči bilo kakvo tumačenje ovih citata na neki drugi način.

Neorganska materija je nastala u jednom trenutku - "iz ničega"? Nasljedni materijal je nastao na sličan način iz ničega, jer ga prije nastanka života nije bilo. Isto važi i za nasljedni materijal biljaka i životinja na mom nasljednom materijalu, mojih, ali i bilo čijih logika i etika. Neorganski kosmos je postojao i prije nastanka nasljednog materijala, a pogotovo prije nastanka mozga i svijesti. Ovim, nastanak iz ničega dobija novu dimenziju. Riječ je zaista o nastanku i postojanju nečega što prije toga nije postojalo, ali nastanak nije "baš iz ničega".

"Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti."

"On zna nevidljivi i vidljivi svijet"

"On iz neživog stvara živo i pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina. Isto tako ćete i vi biti oživljeni."

Zaista se za nevidljivi svijet može reći da je stvoren iz ničega, jer za pripadnike kosmosa nasljednog materijala neorganski Kosmos u kojem su, i od kojeg su na određen način stvoreni - ne postoji. Mi sada znamo da i jedan, i drugi realno postoje, ali im se "vode", energije, "ne miješaju". To su dva mora na koja upućuje Objava.

Da bih protumačio treći citat navest ću sljedeće činjenice. Živa bića su zaista nastala od "nežive", neorganske materije. Nakon nastanka, razvijala su se i, u za to određenom trenutku, postigla višećelijski nivo svoje građe. Zatim je došlo do stvaranja mozgova u njima, i prvih logika i etika u kosmosu neorganske materije. Kada živa bića, na "Modelom" dozvoljen način transformišem u njihovo postojanje u vidu "energije i materije" u nama nevidljivom svijetu nasljednog materijala, izvršio sam drugi dio uputstva - živo pretvorio u neživo. To neživo je njihov nasljedni materijal. Ako je građa životinja iz neorganskog kosmosa bila višećelijska, postoji i planetna organizacija njihovog nasljednog materijala, zemlja u nevidljivom kosmosu. Oživljavanje te zemlje "nakon mrtvila njezina", tj. stvaranje biljaka i životinja na njoj, nije ništa drugo do razvoj logika i etika živog bića čiji je to nasljedni materijal.

Citat je opisao stvaranje života, postojanje njegove nevidljive prirode i stvaranje razuma. Isto, baš isto, važi i za nevidljivi svijet, u kojem će "neživo od kojeg je stvoreno živo", biti nasljedni materijal živog bića iz neorganskog kosmosa, a višećelijska bića sa tog nasljednog materijala bit će oživljena tako što će se u njima stvoriti logike i etike, odnosno, biljke i životinje na njihovom nasljednom materijalu. Samo na taj način ćemo i mi - biti oživljeni. Zaista postoji način na koji i svoju organsku građu, i "organsku" građu biljaka i životinja sa našeg nasljednog materijala (naših logika i etika), možemo proglasiti za nešto što je suštinski neživo.

"Ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo!"

Svete knjige upućuju na istovjetnost Krista i njegove crkve, koja je: i "tijelo Kristovo", i "gradnja Kristova", i "život u Kristu". Istovjetnost Krista i crkve nakon Sudnjeg dana ima sasvim novi smisao. Život u Kristu je Isusov razum, a čine ga Isusove logike i etike, odnosno biljke, životinje i ljudi na Isusovom nasljednom materijalu. Te biljke i životinje je zaista on utemeljio na stijeni, svom nasljednom materijalu, svom tijelu. To je ono što Objava "zove" Crkvom. Crkva Kristova je "Božjom riječju utemeljena na stijeni" (nasljednom materijalu). Tako shvaćena, Crkva, život u Kristu, je zaista: i "tijelo Kristovo", i "gradnja Kristova", i "život u Kristu". Radi nemogućnosti ovakvog pogleda na Objave prije Sudnjeg dana, "Crkvi" je tražen i nalažen sasvim drugi smisao. Riječi "vi ste tijelo Kristovo", ne odnose se na živa bića koja hodaju po Zemlji u neorganskom Kosmosu.

"A čovjek nije ništa drugo nego živo biće. U njemu ima dio jedan iz kojeg će biti proživljen na Sudnjem danu."

Živi u Kristu, njegova Crkva, zaista neće vidjeti ništa sablasno u sugestiji Isusovoj, da neće imati života u sebi, razuma, ako ne jedu tijelo Kristovo i ne piju krvi njegove, kao što mi ne vidimo ništa loše u tome što u svoje tijelo ugrađujemo atomsku građu Zemlje na kojoj živimo, i njenu energiju. Ovo tumačenje odbacuje "kanibalistički" smisao Isusovih riječi. Jedini način da ostvarimo razvoj svijesti o nevidljivom svijetu, o postojanju kosmosa nasljednog materijala, je izgradnja etika, životinjskog svijeta na svom nasljednom materijalu. Ono što mi zovemo sviješću o nevidljivom svijetu je život u Kristu. Da bi se neko približio tom nivou razvoja razuma, mora povećati svoje razumijevanje Kosmosa, života i čovjeka, a posebno čovjekovog duha. Bez toga, uzalud je deklarativno pripadanje vjeri i vršenje obreda.

"Kad će doći kraj tim čudesima. Nakon jednog vremena, dva vremena i još pola vremena - sve će se to svršiti."

Vrijeme je nešto što karakteriše kosmos. Vrijeme počinje stvaranjem kosmosa. Tri vremena upućuju na postojanje tri kosmosa, jednog neorganskog, kakvog vidimo na svom nebu, i dva "organska" (koje neorganskim kosmosom čine znanja u DNA - nasljedni materijal). Prvi organski je život na Zemlji, drugi organski su logike i etike, shvaćene kao život na zemlji građenoj od nasljednog materijala. Pola vremena se odnosi na život u Kristu. Razvoj života u Kristu nije potpun. Taj život su nove logike i etike (biljke i životinje na Isusovom nasljednom materijalu), koje mogu biti stvorene jedino pod uticajem znanja iz Objava. Po modelu, "raspored nebesa" izgleda ovako:

1. Neorganski Kosmos koji mi vidimo na nebu. Tom Kosmosu pripada i Zemlja.
2. Neorganski kosmos u kome je materija moj nasljedni materijal i nasljedni materijal svih živih bića, a energija (zračenje), organske molekule od kojih je sagrađeno moje tijelo i tijela svih živih bića.
   
3. Neorganski kosmos, sličan prethodnom, u kome logike i etike prvo treba shvatiti kao biljke i životinje, jer one to zaista i jesu, a onda nasljedni materijal u njihovim ćelijama shvatiti kao materiju, a njihovu organsku građu kao energiju tog kosmosa.
   
4. Život u Kristu - Život vječni.

"Ja sam put, istina i život."

Prema islamskim teolozima - postoje tri svijeta, a zajednička im je osobina - smrtnost. Oni kažu: umire ono što se svrstava u Svijet Dunjaluka (ovaj svijet), umire ono što se svrstava u Svijet Melekuta (po teolozima, za većinu ljudi nevidljiv svijet, svijet Meleka (anđela), duša i duhova, i umire ono što se svrstava u Svijet Džeberuta (to je svijet Allahova znanja).

Teolozi kažu i ovo: dok se Allahov rob nalazi u svijetu Melekuta on ima mogućnost izbora u postupanju, a kad stupi u Svijet Džeberuta, onda nema mogućnost izbora, dok je u tom svijetu, i biva prisiljen da bira ono što Uzvišeni odabere, i da želi ono što Uzvišeni želi.

Šta je suština pojma "vječni život", pokazuje ovaj citat:

"Milosni dar Božji je život vječni u Kristu Isusu."

"A ovo je život vječni, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista."

Uputstvo je konkretno - život vječni je spoznaja, znanje. To znanje se nalazi tamo gdje mu je i mjesto - u razumu. Po modelu, znanja u razumu su isto što i život na nasljednom materijalu bića kome taj razum pripada. Na taj način, spoznati znači isto što i stvarati život i utjecati na njegov razvoj.

Mi starimo, a naše tijelo trpi sve posljedice tog pojma. Za to vrijeme naš razum se razvija. Razvoj tijela ljudskog bića sa mog nasljednog materijala, i razvoj mog tijela nakon rođenja, nemaju isto značenje. Ja sam formiran kao čovjek - on se tek formira. Dok ja rastem i starim - on evoluira, obnavlja se kroz generacije. Naša vremena se razlikuju! Naše mjere se razlikuju! On ne može fizički, kao čovjek, biti prisutan u mojoj stvarnosti. On je zarobljen u svom prostoru i vremenu. U mom svijetu on je "osobina" organske građe mog nasljednog aparata! U mom svijetu njegovo vrijeme ne postoji, iščezava. U mom svijetu se nalaze svi "uzroci koji izluđuju njegov zdrav razum". Ja sam uzrok neuzrokovanih događaja u njegovom životu. Ja i on smo jedno, ali ni ja, ni on ne možemo pokazati gdje smo to mi - jedno. To je i moja, i njegova relativnost. Ja sam njegova "matematička apstrakcija", njegova energija. Ja sam i sve ono materijalno sa čime se on svakodnevno susreće i služi. Ja stvaram i mijenjam njegovo tijelo i njegov razum.

"Kad umre griješnik, odmore se ljudi, zemlja, biljke i životinje."

Lako je razumjeti da nekim ljudima nakon smrti velikog griješnika bude lakše živjeti, ali kako je on "umarao" zemlju, biljke i životinje, nije moglo biti nedvosmisleno protumačeno sve do Sudnjeg dana. Sada možemo razumjeti kakav haos je upravljao zemljom građenom od njegovog nasljednog materijala, i kako je surov bio život biljaka i životinja na toj zemlji.

Dobro i zlo, nakon Sudnjeg dana, dobivaju potpuno novi smisao. Svaki čovjek bi trebao da teži prihvatiti sve ono što je dobro za njega i okolinu, i da se ponaša u skladu s tim. Ako ću od danas biti bolji, onda nešto u mojim rasuđivanjima do danas nije bilo kako treba.

Šta se to danas dogodilo? Promjenile su se neke moje predodžbe o svijetu, neke moje logike ili etike. Zato što sam svjestan njenih pozitivnih efekata, meni je ta promjena draga. Uradio sam nešto dobro! Ali za bića sa mog nasljednog materijala, došlo je do promjena sasvim druge prirode. Za neke od njih - to je značilo smrt, a za druge - tešku borbu za opstanak. Ako je promjena mojih predodžbi o svijetu bila radikalna, doći će i do radikalnih promjena u živom svijetu na mom nasljednom materijalu. Doći će do odumiranja mnogih vrsta biljaka i životinja. Za njih - ničega dobrog nema u tome! Na mom putu do svijesti moralo je doći do velikih i čestih promjena u mom razumu. Moja svijest o drugoj prirodi tih promjena, o posljedicama po živa bića na mom nasljednom materijalu, nije me spriječila u mojim nastojanjima.

Tako će biti i za Sudnji dan! Ništa neće spriječiti Stvoritelja da, bez milosti, ukloni sve i svakog ko se, kao prepreka, nađe na putu ostvarenja njegovog plana na Zemlji. Sudnji dan je donio novi smisao životu - sticanje svijesti. To je jedina vjera na Zemlji. To je jedina pravilna upotreba Objava. Objave nad Objavama, Knjige nad Knjigama - nema!

Razne religije "vide" Boga u raznim oblicima i bojama. Neke od njih misle da je to "šaren" svijet, druge se odlučuju za jednu boju. Ali, u krajnjem slučaju, sve je to Božja volja. Negativan, ponižavajući odnos prema prenosiocima Božje riječi, dokaz je da čovjek, kritičar - još nije svjesno biće. Ne treba sjeći granu na kojoj se sjedi. To je put! To je naše naslijeđe! To je Božja volja! Pa ni ja nisam radio ništa drugo nego se parazitski hranio tim naslijeđem, i to ne birajući hranu - po boji. Zato im svima trebamo biti zahvalni. Ja želim da se tom hranom i u budućnosti hrane vjernici. Bez toga bi se vratili u životinjski svijet!

Tražite i dat će vam se, kucajte i otvorit će vam se! Tražite u vjeri!

"Neka vam Bog dadne ... Da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti koja je tu širina, duljina, visina i dubina!"

"Vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i koji razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje!"

A nevjernici - svi ostali!