Sarajevo

Poruke iz Svetih knjiga u sebi sadrže priče o ljudima, narodima i događajima. Jedan od važnijih opisanih događaja je izlazak izraelskog naroda iz Egipta, zemlje u kojoj su bili ugnjetavani i u kojoj im je bilo zabranjeno vjerovanje u Boga kojemu su se klanjali.

"Sve je Isus govorio narodu u usporedbama, i ništa mu nije rekao bez usporedaba."

Za Sudnji dan je predskazana obnova odabranog naroda. Ako su zaista poruke u Svetim knjigama date u usporedbama, ništa nas ne spriječava da na mjestima na kojima se u Knjigama spominje izraelski narod pretpostavimo prikrivenu poruku, i da usporedbom tekstova iz Svetih knjiga i poznate sudbine nekog drugog naroda - otkrijemo na koga se pretskazanja zaista odnose. Dosljedni ovom kriteriju moći ćete prepoznati da se u Svetim knjigama opisana sudbina izraelskog naroda do detalja podudara sa sudbinom bošnjačkog naroda. Mi stvarno imamo "izlazak" bošnjačkog naroda iz neke države (Jugoslavije) u kojoj je vjerovanje u Boga smatrano nepoželjnim. Imamo također, sprečavanje tog izlaska i veliki broj potvrda u događanjima vezanim za izlazak Bošnjaka iz Jugoslavije, koji se do detalja podudaraju sa opisom izlaska izraelskog naroda iz Egipta. Ja ću u svom tumačenju koristiti citate i iz Biblije i iz Kur'ana, jer smatram da je u njima zaista riječ Božja i da su čista istina.

"I umre Josip (mi znamo ko je na ovim prostorima bio Josip), a pomru i sva njegova braća i sav naraštaj, ali su Izraelci bili rodni (polako se uvodimo u paralelno značenje 'ali su Bošnjaci bili rodni' - jer oni to i jesu), namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. Uto u Egiptu (Jugoslavija) zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: 'Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde da postupimo mudro s njima. Spriječimo im porast da se, u slučaju rata, ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje'. (Kad je Jugoslavija u pitanju, postojao je strah da se Bošnjaci ne priključe Hrvatima i da, u eventualnom ratu, ne napuste zemlju). I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu (vojskovođi) sagradili gradove skladišta (u Bosni su naselja i gradovi najčešće veoma slični skladištima radi teške industrije koja se tu razvijala). Ali što su ih više tlačili, oni su se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima, pravljenjem cigle, poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. Onda faraon izda naredbu: 'Svako muško dijete bacite u rijeku'."

Dakle, kad nisu uspjeli da im spriječe razvoj, kad nisu uspjeli da spriječe da taj narod postane moćan, odlučili su da silom ostvare svoje namjere.

"U onaj će ti se dan misli rojiti u srcu i skovat ćeš zao naum. Reći ćeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez vrata, pa da se naplijenim i napljačkam. Da ruku stavim na narod iz naroda sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje."

I bošnjački narod, za koji se može reći da je "narod iz naroda sakupljen", je miran narod koji živi u nebranjenoj zemlji, a koja je opet u središtu bivše Jugoslavije. Istina je da taj narod nije imao vojsku da ga brani.

"Jahve zagrmje i pusti tuču, i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana, tuča je mlatila, kroz nju munje padale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku od kako su ljudi u njoj. Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i stoku. Samo tamo gdje su živjeli Izraelci nije bilo tuče."

Ako se podsjetimo analogije između Egipta i Jugoslavije i između Izraelaca i Bošnjaka, postaje jasnije da je riječ o bombardovanju naroda koji je napao na izabrani narod. Zaista se za to bombardovanje, nezapamćeno po snazi i efektu, moglo reći "samo tamo gdje su živjeli Bošnjaci nije bilo bombardovanja".

"I kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli"

O kakvoj se Božjoj pomoći radi? Da li je Bog i Bošnjacima prilikom izlaska pomagao na taj način, a njihovom vođi četrdeset noći - obećanja ispunjavao. U noći tridesetog augusta 1995. godine u Bosni su otpočeli vojni udari snaga NATO-a po agresorskim položajima. Udare NATO-a je pratila i snažna ofanziva Armije BiH. Rezultati su bili zaista veliki, ali, pod pritiskom iz svjetskih centara moći, ofanziva je morala biti zaustavljena. Sporazum o obaveznom prekidu svih ofanzivnih dejstava stupio je na snagu prvog minuta desetog oktobra 1995. godine. Između 30. VIII i 10. X proteklo je četrdeset cijelih noći!

"I posvetite godinu pedesetu i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj. To neka Vam je oprosna godina i tada se vratite svaki na svoju baštinu i svaki u rod svoj vratite se."

U Izraelu je svaka pedeseta godina bila oprosna i tada je zemlja bila vraćana prvobitnom vlasniku. Narodi sa ovog područja, a među njima i Bošnjaci, su u Jugoslaviju (SFRJ) ušli 1945. godine. Pedeseta godišnjica povratka svakog naroda na svoju zemlju i vraćanje zemlje u vlasništvo pravog vlasnika, desila se 1995. - tačno pedeset godina nakon 1945. godine.

Nakon tvrdnje o mogućnosti usporedbe bošnjačkog i izraelskog naroda opisanog u Svetim knjigama, ja tvrdim da su i ovo vrijeme, i ovaj prostor i svi narodi koji na njemu žive, odabrani da se na njima ispune predskazani događaji, vezani za Sudnji dan.

Po svojoj specifičnosti, od svih gradova na prostoru bivše Jugoslavije u ovom ratu, Sarajevo je izuzetak. To je ključno mjesto za sva događanja. Ja tvrdim da je Sarajevo predskazani novi Jeruzalem. Navest ću primjere koji će to potvrditi. Ti primjeri opisuju događanja vezana za Sudnji dan i novi Jeruzalem, koja zaista nije teško usporediti sa onim što se događalo u Sarajevu.

"Potom mi je dana mjera slična štapu i rečeno mi je: 'Ustani i izmjeri hram Božji, žrtvenik i klanjaoce u njemu, a vanjsko dvorište hrama izostavi i ne mjeri ga jer je predano poganima, koji će 42 mjeseca gaziti Sveti grad."

Ovo je dio teksta koji opisuje konačne događaje. Knjiga predviđa rušenje nekog grada u trajanju od 42 mjeseca. Sarajevo je rušeno upravo 42 mjeseca, i to u dan. To rušenje i opsada počelo je 5.4.1992. godine, a završeno je 5.10.1995. godine.

"Doći će ti vrijeme kada će te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritjesniti sa svih strana."

"Zaista, također Vam kažem, bijaše mnogo udovica u to vrijeme kad nebo osta zatvoreno tri godine i šest mjeseci, te velika glad zavlada po svoj zemlji."

Sarajevo je opasano opkopom, nad njim je nebo bilo zatvoreno za letove 42 mjeseca, u njemu je bilo puno udovica i vladala je velika glad. Sličnost je očigledna, a ja navodim samo neke od zaista velikog broja citata koji bi to mogli potvrditi.

"Jedno Vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato, da je u očima Gospodnjim jedan dan kao hiljadu godina, i hiljadu godina kao jedan dan."

Ako je dan kao 1.000 godina, onda su 2 dana = 2.000 godina. Treći dan dolazi nakon 2.000 godina.

"Od tada poče Isus izlagati svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem gdje će mnogo trpjeti od starješina, da će biti ubijen i da će treći dan uskrsnuti."

"Riječ bezbožnika će izjedati oko sebe kao rak rana. Oni su odlutali od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo, i time u nekima ruše vjeru."

Postoji još jedan vrlo težak dokaz Božjeg uticaja na događaje oko nas. Kaže se da će pečat Sudnjeg dana biti 144.000 Izraelovih sinova. U ovom ratu stradalo je više od 140.000 bošnjačkih sinova.

Pametnom dosta!